Naš Svet > Zdravlje > Problemi prilikom mokrenja – uzroci, posljedice te način…

Problemi prilikom mokrenja – uzroci, posljedice te način liječenja

Većina žena, ali i mnogi muškarci, imaju veće ili manje poremećaje mokrenja koje često  prihvaćaju kao prirodnu pojavu uzrokovanu prehladom, načinom života, psihičkim stresovima ili najčešće kao “normalnu“ popratnu  pojavu neke osnovne bolesti ili životne dobi .

Tek kada poremećaji mokrenja onemoguće bolesniku obavljanje svakodnevnih djelatnosti i kada upale mokraćnih putova postanu češće, ili se pojave bubrežni napadaji zbog umnožavanja kamenaca, bolesnik se obraća liječniku za pomoć. Liječnik opće prakse često mjesecima bezuspješno liječi uroinfekte koji se uporno opetuju, a zatim upućuje bolesnika specijalistima koji pokušavaju riješiti posljedice već uznapredovale bolesti. Vrlo se rijetko bolesnika upućuje neurologu koji je najpozvaniji dijagnosticirati i izliječiti neurogene poremećaje mokrenja. Jer u dosta velikom broju slučajeva poremećaji mokrenja su posljedica bolesti  živčanog sustava, odnosno živaca na periferiji koji nerviraju mokraćni mjehur, sfinktere. Ništa rjeđe poremećaji mokrenja su posljedica oštećenja, bolesti  kralješnice te mozga, medjutim vrlo često uzrok tog poremećaja mokrenja nije prepoznat ili se na njega ne misli.

Čak 30-35 posto žena srednje i starije dobne skupine pate od nekog oblika nemogućnosti zadržavanja mokraće. Ni različiti oblici otežanog mokrenja ne zauzimaju manji postotak u općoj populaciji, a posebno kod  muškaraca. Mokraćni mjehur i njegov zatvarački mišićni sustav (sfinkterni mehanizam) koji omogućava normalno izmokravanje čine s mokraćnom cijevi cjelinu čija je zadaća prikupljanje mokraće koja se u željenom trenutku može isprazniti. U taj naizgled jednostavni uređaj uklopljen je vrlo složeni mehanizam živčanog sustava koji oživčuje navedene tvorbe. Različita oštećenja živčanog sustava uzrokuju različite promjene funkcije mokraćnog mjehura te njegovih mišića zatvarača, što se očituje raznolikim oblicima i stupnjevima otežanog mokrenja (retencija) ili potpunom nemogućnosti zadržavanja mokraće (inkontinencija).

Ovisno o mjestu gdje je nastalo oštećenje živčanog sustava te o izraženosti i vrsti oštećenja, poremećaji mokrenja su vrlo raznoliki:

učestalo mokrenje (danju i noću);

nemogućnost odgode mokrenja;

nemogućnost zadržavanja mokraće prilikom kašlja, kihanja, trčanja ili podizanja tereta;

otežan početak mokrenja;

promjene jačine mlaza pa i do prekida mlaza za vrijeme mokrenja;

osjećaj bolesnika da se nije potpuno izmokrio;

potreba za ponovnim mokrenjem neposredno nakon što je mokrenje završeno itd.

S obzirom na mjesto oštećenja živčanog sustava uzroke poremećaja mokrenja nalazimo na tri razine:

a)  oštećenje velikog, malog mozga ili moždanog debla;

b)  oštećenje kralješnične moždine;

c)  oštećenje živaca koji sežu do mokraćnog mjehura i njegovog sfinkterskog uređaja.

Zbog oštećenja velikog mozga bolesnik prvih dana obično ne može mokriti ili otežano mokri. Ubrzo zatim većina bolesnika počinje učestalo mokriti, teško odgode mokrenje da bi na kraju vrlo teško voljno kontrolirali mokrenje. Takvi poremećaji nastaju kod bolesnika s tumorom mozga, pri začepljenju mozgovnih krvnih žila, Parkinsonovoj bolesti, upalnim bolestima mozga te mnogobrojnim drugim promjenama u mozgu.

Oštećenja ili bolesti malog mozga i njemu susjednih struktura najčešće uzrokuju poremećaje mokrenja koji se očituju otežanim početkom mokrenja, slabim mlazom za  vrijeme mokrenja, a nisu rijetki bolesnici koji uopće ne mogu mokriti.

Većina promjena i bolesti kralješnice i kralješnične moždine ( išijas, diskus hernija, spondiloza, priraslice nakon operacijskog zahvata  itd ) očituje se najčešće otežanim početkom mokrenja, osjećajem nepotpunog izmokravanja, promjenama jačine mlaza za vrijeme mokrenja, osjećajem punoće mokraćnog mjehura, bolovima u donjem dijelu trbuha pa kadšto i nemogućnošću mokrenja. Nerijetko su te smetnje kombinirane i s različitim oblicima i stupnjevima nemogućnosti zadržavanja mokraće.

Oštećenja živaca koji oživčuju mokraćni mjehur i njegov sfinkterni uređaj uvijek uzrokuju blaži ili teži  poremećaj mokrenja. U tu skupinu bolesti najčešće ubrajamo šećernu bolest, kronični alkoholizam, bolesti štitnjače, upale živaca, otrovanje olovom ili živom, upale okolnih tvorbi te  tumore. I različiti lijekovi koji se uzimaju zbog drugih  bolesti ( protiv povećanog arterijskog krvnog tlaka, lijekovi za smirenje, lijekovi protiv depresije, lijekovi za poboljšanje srčanog rada itd.) često uzrokuju poremećaje mokrenja  ili pogoršavaju već postojeće smetnje.

Liječenje poremećaja mokrenja uzrokovanih oštećenjem živčanog sustava (neurogene smetnje mokrenja) zahtijeva neodgodivu pomoć specijaliste neurologa. Liječenje je ponajprije usmjereno na otkrivanje uzroka oštećenja živčanog sustava, zatim mjesta oštećenja živčanog sustava te naravi promjena u živčanom sustavu. Za to je potrebna pomna pretraga živčanog sustava nakon koje slijedi prikaz funkcijskog poremećaja što je moguće jedino pretragom  koja se naziva: urodinamika.

Tek nakon urodinamske obrade može se odlučiti o načinu liječenja. Samo liječenje obuhvaća primjenu lijekova koji izravno ili posredno utječu na mokraćni mjehur i na sfinkterni uređaj. Tek ako se lijekovima ne postigne zadovoljavajući učinak može se razmišljati o kirurškom zahvatu. Valja imati na umu da kirurški zahvat uvijek ne dovodi do izliječenja, naprotiv u nekim slučajevima se stanje pogorša. Također, neprimjerenom upotrebom lijekova stanje se može jako pogoršati.

Na kraju možemo zaključiti:

1)      Oštećenja organa koji su jako udaljeni od mokraćnog mjehura mogu  prouzročiti velike poremećaje mokrenja.

2)      Bolesnika s neurogenim poremećajem mokrenja treba liječiti neurolog  koji se uz to bavi urodinamikom.

3)     Liječenje bez učinjene urodinamske obrade u većini slučajeva ne popravlja kliničku sliku, ne rješava problem, naprotiv često dovodi do pogoršanja i komplikacija. 

Članak napisao dr. Ž. Grbavac

Podelite sa prijateljima
Komentari